POUČNA PRIČA: JOŠ MI JE OKUS ONOG SLATKIŠA U USTIMA, AMIDŽA…

U bolnici je ležao jedan nepokretan stariji čovjek. Svaki dan tog čovjeka bi posjećivao jedan mladić – sjedio bi s njim, pomagao mu da jede, potom bi ga oprao, izveo ga u šetnju u bolničku baštu, a onda bi mu ponovo pomogao da legne i odlazio bi tek kad mu više ništa ne bi trebalo.Jednog dana dok mu je davala lijek i pregledala ga medicinska sestra upita starca: „Mašallah, je li vam ovo sin?“

On je pogleda i pomisli u sebi: „Eh, kamo sreće da je to jedan od mojih sinova.“, a onda reče: „Ne, nije mi to sin. To je siroče iz kvarta u kojem smo nekad stanovali. Jednom sam ga vidio da plače pored džamijskih vrata kada mu je umro otac, pa sam ga tješio i kupio sam mu slatkiš.“ Od tada se ne odvaja od mene – nije prošao nijedan dan da nije obišao mene i moju suprugu da vidi kako smo.

A kada sam se razbolio odveo je moju suprugu svojoj kući a mene doveo u bolnicu na liječenje. Kada sam ga upitao: „Zašto, sine, ti moraš s nama podnositi sav ovaj teret?“, nasmijao se i rekao mi: „Još mi je okus onog slatkiša u ustima, amidža.

Izvor: svakidan.info

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *